Tko-gdje-tko...
Tko se bojala tramvaja.
Njena je kosa mirisala na tugu, biljni šampon i hodnike Lisinskog za vrijeme pauze između stavaka.
Čim bi je pustila iz pundže, rasula bi se po ramenima poput slapa tamne vode i živjela neki svoj, zavodnički život.
Bila je maturant baletne škole i hodala graciozno i meko kao da se boji ostaviti svoje tragove na zemlji,a svoje je skladno tijelo skrivala prevelikim trapericama, dukser majicama i dugim žutim pletenim džemperima koje je s puno ljubavi i odvojena od modnih tokova, marljivo plela njezina baka.
Voljela je knjige o slobodi, stare ploče Novih fosila, grejp i drvene narukvice iz egzotičnih zemalja.
Krstarila je gradom starim biciklom i sa zanimanjem gledala oronule fasade zagrebačkih nebodera s one strane Save u čijim je neskladnim obrisima pokušavala razaznati svetionike svoga maloga života.
Nije voljela more, ni vrućinu. Ljeti bi hodala Žumberkom i dugo sa Sljemena promatrala pitome brežuljke Zagorja kako lelujaju u vrućim danima, kao da hlape i kao da će pod vrelinom sunca ispariti negdje u plavetna nebeska prostranstva.
***
Gdje je govorio sporo.
Brada mu je bila okorjela od duhana i sline, a koža na rukama gruba i ispucana od vjetra i nepranja. Preostali zubi su mu bili pokvareni i kada se smijao, a to je bilo rijetko, nije to bio prizor za pamćenje.
Vagon u kojem je spavao doživljavao je svojim i uredio ga je najlonskim vrećicama i novinskim papirom po načelima Feng Shuia. Uživao je u slikama gradova iz starih kalendara, žutim cvjetovima maslačka kada se o proljeću razliju uz prugu i pogledu kroz prozor baletne škole u kojoj su pokret i glazba postajali jedno.
Tumarao je često pripit Tkalčićevom i krvavim mostom, Kožarskom, Mlinskim stubama i Radićevom sve do Ilirskog trga, a onda bi satima sjedio na betonskoj ogradi ispod kandelabra, gledao prema školi i čekao da prođe biciklom pokraj njega, sa svojim mirisom ljeta, u prevelikim trapericama, dukser majici i dugom žutom džemperu u kojem je izgledala kao maslačak kraj pruge.
***
Tko je pisala lijevom rukom
Kroz prozor je ugledala oči prosjaka na platou i nije ih zadržala u sjećanju. Odlutala je mislima u vinograde iznad Samobora i treptali su žutim sjajem, prepuni maslačka.
0 komentara:
<< Home